MOJE MIŠLJENJE O...BOGU?

Heeej, evo mene opet nakon par dana. Razmišljala sam šta da pišem...i stalno u glavi imam sve smišljeno, ali kada pođem ovdje, to bude sve drugačije..Pošto sam neki dan upravo s jednom osobom imala debatu u vezi Boga, religije i svega toga...Ja sam pomislila; Ovo je super tema za mišljenje...
Ja bih odmah krenula, da što prije i završim, hehe. U 11 moram na fakultet , pa se nadam da će ovo sve biti super.

Inače muslimanka sam. Ova priča ne počinje od rođenja učili su me...Moj otac mojih prvih možda 8 godina i nije bio nešto vjerski nastrojen, dok mama jeste tjerala nas da idemo u džamiju, ali isto tako nije obavljala neke dužnosti. Sve je to bilo ovako-onako. Sjećam se da sam kao dijete baš voljela svoju vjeru, ja sam svaku moguću priču  pamtila brzinom svjetlosti. Moja nastavnica vjeronauke je uživala kad ja pričam te priče. S vremenom se desile baš teške stvari. I baš u takvim stvarima vi se zapitate..Oke, trebam pomoć. Tvoji roditelji su zaokupljeni upravo tim brigama. A vi ste i dalje... Okeeee, trebam pomoć???? Neka mi neko pomogne? I ništa ...vi se prisjetite toga što se učili kao dijete, pa pokušavate se pozvati na tzv.Boga. Pa molite, molite, kao mlađi očekujete da vam odmah pane s neba,a ono ne pada. Pa se razočarate. Pa sazrijevate, i ... okrenete se kad odjednom vi ste svo vrijeme imali upravo tu stvar za koju se molili,i baš ste je dobili kad ste molili, ali vi to niste bili u mogućnosti shvatiti. Priča o mom vjerovanju počinje upravo ovako. Ja sada ne mogu razumijeti kako neko može biti ateista. Ne osuđujem. Ne ulazim u tuđe odluke, ali ne razumijem. Jednostavno meni je potreban taj neko, ta viša sila. Više puta sam upadala u depresiju i osjećala sam da se ne osjećam baš najbolje i bila sam svjesna da moram tražiti izlaz. I svaki put kada bih i zamolila, odjednom bi svaka moja briga nestala. I kako sazrijevam sve više i više vjerujem u Boga, sve više pronalazim smisao u njemu. Realno, smrt je očita. I za vjernika ,i za ateistu. Možda je i bolje vjerovati u nešto da bi mogao kasnije sebe opravdati. Smiješno je to kada osoba razmišlja sa 20.godina eto o smrti. Sada mi neko može upravo reći : Meni je dvadeset ,jesi ti sva? Tek sam nastao/la. Ovo je baš škakljiva tema, jer ja mogu ovdje napisati šta god hoću, ali ja neću da pišem o stvarima koje me ne bi trebale doticati ,ili da nekog povrijedim svojim tekstom. Lagano možete planuti i ostati zadivljeni sa mnom, zavisno kojeg ste uvjerenja.

Nisam sigurna šta još napisati..voljela bih vam objasniti kako ja vidim život i stvari, ali ne mogu. S vremenom sam shvatila da ... sve je relativno. Moje mišljenje, vaše mišljenje. I jedino što uvijek tražim od tog mog Boga jeste da mi razjasni kako se ponašati u ovom svijetu: Kako prihvatati situacije, ljude , stvari ? Jer meni je smiješno ponašanje nas ljudi. Posebno onih zatucanih koji misle da sve znaju. To mi je toliko smiješno,i tek tad znam s kakvom osobom imam posla. Što više učite i istražujete o životu,shvatate da ovo sve ima smisla, ali koliko ga ima ,toliko i ne. Mi ne znamo sve. Mi nikada nismo dovoljno jaki bili da istražimo cijeli svemir. Mi možda što znamo jeste kolika je dimenzija svemira,i toooo... nagađanje. Ne slažem se s teorijom, da je to sve slučajno nastalo, jer 98% stvari nije slučajno. Sve je uzrokovano. Znate iz života, problem uzrokujete svojim nemarom, bolest svojim nemarom (dobro sada ispada da je uzrok svega nemar, evo drugačije ću), 5ticu u školi uzrokujete svojim radom, i slično. Ili okean, realno to nije istraženo u potpunosti. I primjerice neka teorija danas vrijedi, za 5 godina otkriju ogromnu rupu u njoj.Razumijete me? Poenta da biste mogli vjerovati u Boga ,morate istraživati život i prirodu. Zanimljivo mi je razmišljanje Ajnštajna.. On je 10 godina istraživao jednu teoriju.. i skoro skrenuo s pameti, jer se on bavio stvarima koje možeš samo zamišljati ,teško je to objasniti u praksi, možda i nemoguće. I izjave o Bogu malo istražite, vidjet ćete koliko je on zamršsten u vezi toga.

Ne bih više duljila,iako tek sada sam se baš unijela u temu... ovo je moje mišljenje, ne morate sve prihvatati, ali nikako nemate pravo osuđivati. Jer niko nikada neće dokazati jeste vi u pravu ili ja.
-voli vas Elma  i čuvajte mi se <3

ZNATE LI...postoji li srodna duša?

Haaaai, evo Elme. Da, toliko o mojoj odgovornosti pri pisanju postova.Amm,evo objasnit ću, koliko vas stvarno zanima ,mene to ne zanima. Oke, šalim se. Ova sedmica mi je baš bila teeeška. Nalazim se u nekom stanju, poprilično nestabilnom.  Znate ovo stanje se uvijek desi na novom početku. Barem ljudima kao što sam ja. Kada sam krenula u gimnaziju isto sam prošla, sada je to punoo blaže,ali ipak postoji. Iako sam mislila malo napisati koju riječ i o tome, ipak neću. Trenutno nije tema moje psihičko stanje. Super sam. Ugl. ovo je prvi put da pišem ovakvu vrstu posta...ovo je onaj hajmo nazvati ''naučni''' iako je , koliko blizu riječ naučni, toliko i daleko. Jedva čekam jednom da vam pišem o Ajnštajnovim ljubavnim pismima....dap, ali ne sad. 

Razmišljala sam o ovome prošle sedmice i planirala tad već pisati ovu temu, ali nisam uspjela. Evo sada krećemo i biću ozbiljna. Navest ću vam različita mišljenja, s vjerske strane, s ove naučne strane i uz to dodavati svoje mišljenje gdje želim.

Evo, prvo što sam pročitala jeste na jednoj stranici da zapravo ljudi stalno miješaju srodnu dušu i životnog partnera, i ta činjenica mi i nije baš jasna u potpunosti. Kako ja shvatam ovaj tekst srodna duša nije životni partner već neko s kim si povezan i nekako kao da se poznajte cijeli život, i postoji taj nekakav klik. Kao da čitate jedno drugom misli,i zadatak srodne duše jeste da vas uzdigne na neki veći "oblik svijesti" i odlazi kada ispuni svoj zadatak. Dok partner je neko s kim dijelite cijeli život i imate zajedničke trenutke i osjećate ljubav jedno prema drugom i slično. Uglavnom, najveća razlika ovdje jeste to što srodna duša ulazi u vaš život da vas "probudi", promijeni. 

Čitajući dalje, sam Aristotel je tvrdio da srodne duše postoje i da tragaju jedna za drugom, dok se ne pronađu. Kod budizma i hinduizma se vjeruje da srodne duše žive u različitim svjetovima i da se pokušavaju pronaći, te prelaze iz jednog života u drugi ( ovo je moje shvatanje teksta). Jedan dio psihologa smatra da srodna duša ne postoji, već kroz takvo nešto mi sebe sputavamo, ne dozvoljavamo da proširimo svoje vidike u pogledu ljubavi.Primjerice, sviđa vam se neki momak/cura i ispostavi se da vas ta osoba pošteno izigra i vi opet padate na sljedeću osobu koja ima iste crte kao prethodna i opet patite, a svaki put pomislite to je moja srodna duša. Time zatvaramo svoje vidike i mogućnost drugim ljudima da se dokažu vrijednim da budu u našem životu. Donekle mi se sviđa ovo mišljenje, ima puno istine, iako jednom ću baš pisati vama svoje mišljenje o ljubavi i zaljubljenosti. Eto samo ću reći 85% mi je ovo prihvatljivo. 

Neki ljudi misle da su sreli svoju srodnu dušu ,ali su je izgubili (pričaj mi o tome druže, sad mi je smiješno ali stvarno). Jedna skupina naučnika tvrdi da to nije moguće,i da je to znak da samo još nismo našli srodnu dušu, jer srodna duša je ona s kojom ćete na kraju završiti.

Što se tiče islama...nadam se da ću ovo dobro objasniti, jer je teško shvatljivo, pa čak možda sam i ja pogrešno protumačila to, iako mislim da nisam. Svaka osoba ima dušu. I ta duša je bila u jednom prostoru prije nego je ovaj svijet vidljivi stvoren. Tu je svaka duša našla svoju srodnu dušu i s njom se spojila. Kada se čovjek rodi, on cijeli život provodi tražeći tu osobu.Ono što je Bog odredio, to će i biti.Iz ovoga možemo shvatiti da ako je Bog odredio našu osobu ona i postoji i biće. Uglavnom, ne bih voljela da se toliko vežete za ovo mišljenje, jer sam za njega prokopala pola interneta,nigdje nije čitko i jasno pisalo.A ne volim baš da mene bilo ko okrivi za šta.Što se tiče crkve i njenog razmišljanja. Bog ima za svakog dar. Ako slijedimo Boga on će nam u život uvesti prave ljude.Neki ljudi su dobili dar ženidbe, a neki jednostavno bolje funkcionišu sami i dobili su dar neženidbe. Kada bi Bog imao samo jednu osobu za nas, i mi upropastimo tu priliku, propao bi i Božiji naum,ali prema jednom dijelu Biblije kaže se da je i najluđa Božija zamisao bolja od najmudrije čovjekove zamisli, i da se nijedan Njegov naum ne može upropastiti.

-Na kraju Elmino mišljenje; Ja vjerujem da postoji za svakog određena osoba,iako život je takav da to se može s nekim našim korakom promijeniti i cijeli slijed stvari se mijenja. Ja ovo baš posmatram s vjerske strane i ne znam.... uglavnom,vjerujem da smo predodređeni jedni drugima,i da će biti pogrešnih ljudi za koje ćemo misliti da su pravi i obratno. 

-eto to bi bilo to, uglavnom....baš mi se sviđa ovaj post, zanimljiv je ? PRIZNAJTE. Meni se jako dopao, nadam se i vama. Eto ako ništa proširit ćete vidike  i možda prihvatiti nešto , nešto odbaciti. Šta vi mislite o srodnim dušama ? Postoje li?  i daaa... pokušaću stvarno ove sedmice da ispoštujem sve postove koje obećavam.

-voli vas Elma, čuvajte se <3