Koliko sam ja dobar vozač?

Haaii...it's me, Elma. Amm, došla sam kući i pišem vam. Rekla bih vam da imam internet u stanu, ali slagala bih vas. Znači brojim treću sedmicu bez interneta, i vjerujte poprilično sam dobrih živaca. Znate onaj osjećaj  kada govorite, a kao da vas niko ne sluša? Zapravo, niko vas ni ne sluša. Taj osjećaj mi je toliko trenutno blizak.Voljela bih vam pričati o nekakvim događajima u mome životu ali ne moguuu, pošto je ovaj blog, što bi se reklo 'na izvol'te ', moram biti oprezna. Dap. Ali pričat ću vam o događajima u kojima nije niko ko bi vam mogao biti poznat. Današnja tema kao što vidite jeste da utvrdimo koliko sam ja dobar vozač?I da li biste se vi usudili sa mnom provozati u autu?

Jako je bitno napomenuti da ja nikada nisam željela vozačku dozvolu. Poslije mog osamnaestog rođendana, moji roditelji su konstantno navaljivali da moram početi učiti testove. Ja sam to naravno odbijala. Nije me privlačilo, jednostavno. Dok moji nisu uvidjeli da je vrag odnio šalu i da ja ne planiram se upisati na to polaganje... sami su me prijavili i došli jedan dan i rekli: Od ponedjeljka ideš na predavanja. Bila sam u blagom šoku. Uopšta me nije zanimalo ništa baš ništa što se tiče auta ili bilo čega drugog što se pali na motor.I tako ja krenula na predavanja, nit sam ja slušala, nit se trudila da skontam. Ja znam da sam sve one testove prešla par puta...i znate onaj osjećaj kada ne učite nešto, žao vam je, ali ipak nije ,jer ne želite to? Recite da znate taj osjećaj. Biće mi lakše da prebolim svoj poremećaj. Ja sam tako uspjela položiti te testove, Bog zna kako. Zaista se nisam trudila oko toga. Kod mene kao osobe je dobro što takva pitanja sa a,b i c, je dovoljno jednom da pročitam i neka ih ima mali milion ja ću jedan omašiti. Počela sam ja tako voziti sa instruktorom. Kaže on meni prvi dan; "Je l' da ti si već upućena u sve ,inače svi Buljubašići su dobri vozači". Ja onako gledam,i odgovaram: "A-a". Iskreno, ako se bojite da ste glupi za ovo, sjetite se da ja do možda nekog osmog časa nisam skontala za šta kvačilo služi. Tamo oko 15tog sam shvatila da kad stanete morate ubaciti u prvu brzinu. Nemojte se sikirati , kad sam mogla ja.... Par puta tako ja sam izletjela na ulicu i mogao me pokupiti kamion s tim instruktorom. Dok jednog dana njemu nije dodijalo i rekao: Zašto ti zapravo polažeš? Ja sam ispričala priču. On mi je tad objašnjavao koliko je bitno da osoba ima položeno. I ja sam to shvatala, ali i dalje nisam pronalazila motivaciju da se trgnem.

Prvi put sam pala na glavnom ispitu, i to imam i objašnjenje kako i zašto. Imate različitih ispitivača. Ja sam dobila onog koji je baš oštar i objektivan. Znate kada ste na tom glavnom ispitu u većini slučajeva vam ne gledaju svaki sitnicu. Ovaj da. On je baš što bi se reklo na lošem glasu, ali meni se svidio. Čovjek je bio baš prijazan. Moram se pohvaliti da sam iskreno zadovoljna tom vožnjom, jer sve što mi je instruktor govorio prije u jednom danu ja sam uspjela pokazati. Zanimljiva činjenica da greške koje nikako nisam mogla ispraviti na tom glavnom ispitu nisam radila, to me najviše veselilo. Ispričat ću vam jednu priču, što se tiče tog polaganja. Meni je taj ispitivač rekao:"Hajde u onu ulicu i tamo uradi manevar". Ja sam stvarno bila ispraksana baš u toj ulici,jer sam stalno tu radila. I ja sam otišla i sve odradila, ali kada sam se vraćala nazad, vidjela sam na špigli dasku, i taman stala kada su se senzori uključili da je ta daska blizu. Problem je bio što ja nisam ni znala da ako senzori zapište da je to loše, to vam je faktički kao padanje. Ja nikome za tu dasku nisam rekla, jer nisam razmišljala da bi mi to predstavljalo problem nekakav. Vratila se ja tako... kaže on meni : "imaš 140 bodova". Ja se začudila, koliko mnogo.. Kaže on meni: " Ma nije to ništa, drugi imaju po 300,400. Ja tebe mogu pustiti,iako manevar je presudan". Nastavio je on objašnjavati za manevar  i tako ja iziđem iz auta i idem prema svojima i razmišljam šta mi je čovjek upravo rekao,i shvatim da on uopšta nije skontao zbog čega je auto zapištilo. Ali je kasno. Tek tad sam postala svjesna svega,i uspjela sam se probuditi i položiti.Na drugom polaganju je bio drugi isptivač i pitao me Njutnove zakone,toliko o tome.

Sada želim malo da vas uvedem u drugačiju priču. Ja kao mala djevojčica dobila skuter. Sretna kao Nova godina. Iii sad ja sam se malo ono furala, i tako se ja jednom uputim u prodavnicu s prijateljicom. Mi smo se budalesale,i pri tome svemu ja zakočim, umjesto da dodam gas. Cura je pala sa motora i to ne odmah kraj motora, nego odletjela 5 metara od njega. Prepala sam se pravo. Mislim o čemu sam razmišljala? Onda je ona ustala i vidim smije se ... i na kraju vidim da nije njoj ništa.
Drugi slučaj istim tim skuterom. Ja i moja druga prijateljica, samo ja njoj dozvolila da vozi. Mi smo se pravile budale i kako je ona vozila,mi smo završile vozeći kroz nekakvu travu, da bi na kraju došao policajac i prijetio nam. Malo je reći da smo umrle.
Pošto znate mog Foxa...par priča i o njemu. To je jedno veoma lagano auto, i s njim ne možete voziti 140km/h. ZNAČI NE MOŽETE. Ali ja to čitam kao MOŽETE. Ja sam mogla tim autom sletjeti milion puta. I ovo nisu priče da bih ispala budala, nego ja sam stvarno bila budala. Tek sad sam svjesna šta sam ja sve radila i ostala živa. Hvala Dragom Bogu. Onda jedne prilike sam ja tako umorna vozila. Ali baš sam bila umorna,  u zadnjim danima gimnazije sam bila zamijenila dan i noć. I sve mi se poremetilo. Tako vozeći, ja nisam vidjela auto ispred mene. Vozila sam posred ceste i ubrzavala. Kraj mene moja prijateljica me mrda i govori :" Vidiš ti, Elmaa", i ja sam tik pred tim autom skrenula na svoju traku. Čovjek u drugom auto je problijedio,isto tako i moja prijateljica. Ja sam tek kasnije shvatila šta sam uradila.Još jedan specijalitet, uspjela sam takođe krenuti u trećoj brzini, i to...ja sam trebala izaći na glavnu ulicu,i vidjela sam da je auto blizu, ali hajde reko nabrzaka ja ću da iziđem. Vidjela sam ja da auto se baš brzo približava, ali ja vjerujem da mogu. Umjesto u prvu ja ubacim u treću...auto se guši i sve čekam kad će se ugasiti na pola raskrsnice,ali nije.Tad sam bila uvjerena da je to Božije čudo,jer sam stvarno nekako uspjela krenuti u trećoj, a brzina je bila na 0. Onda kako sam ja dobila tog Foxa nakon možda 2 ili 3 mjeseca to auto se počelo čuti, da bi na kraju se ispostavilo, ukoliko se taj dio ne popravi (ima moje krivice u tome kvaru khm) da bi otpao zadnji točak. Isto tako jednom vraćajući se u rikverc udarila sam u stub,i sad svi nasikirani, kažem ja : " Ma nije ništa". Svi gledaju u mene, razmišljajući jesam li uopšta normlana. Ima ovdje mnogo događaja,ali sada sam svjesna svega i vjerujte da nisam ponosna na ovo. Jeste mi pomalo smiješno, ali sam puno više zahvalna Bogu što me opametio i što me spasio. Zanimljiva činjenica jeste kada sam položila, ja sam trebala da se vozim Foxom u školu. Ja sam prvi mjesec dana šizila, toliko sam se plašila sebe za volanom, jednostavno nisam nikako bila sebe uvjeriti da ja to mogu. Jednostavno, ne mogu i ne želim ovo, zašto me primoravate? Aaa...smiješan još jedan događaj jeste kada mi se auto ugasilo na pješačkom. Umjesto da uzmem i upalim auto i nastavim, jer iza je mnogo auta. Ja sam vidjela svoju školsku prijateljicu i prvo njoj mahnula i svirnula joj, sva sretna što sam je ugledala i tek onda upalila auto.

Evo poente svega:budite pametni za volanom, ako imate priliku - naučite voziti, ako nemate priliku - strpljivo sačekajte, brza vožnja više nije kul - neko vas kod kuće čeka i voli, pokušajte se što prije osloboditi straha, upoznajte dobro svoje auto - za šta je sposobno, a za šta ne.
Još jednom ću kazati: Sada drugačije postupam, i dalje nekad vozim brzo, ali zavisno kakvo je auto. Kažem vam Fox nije bio auto za voziti  140km/h.
Toliko o postuuu, vidimo se sljedećeg puta, nadam se da vam se svidio. Slobodno se javite i dajte svoje sugestije. Ja vam se javim uskoro opet. Čuvajte se i budite uvijek nasmijani.

'Utopia' i značenje imena 'Prva dama Rusije'

Heeej, nije dugo prošlo, a ja opet pišem. Sada sam kod kuće i imamm svoj internet,jeeeeej. U mome životu se štošta izdešavalo, ali ipak ostavit ćemo to nekad za drugi post. Aliii, evo jedna informacija, iako sam mislila napraviti to kao neki šok, ali mislim da ću uskoro ošišati šiške. Počinjem biti vidljivija na predavanjima, što mi nikako nije bio cilj, hahahah,već sad smišljam taktike kako popraviti stvari.Ja ću početi odmah sa svojom prvom temom, a to je kraj knjige 'Utopia'. Samo ću evo sada kazati da sam upravo obrisala cijeli post koji sam napisala za Utopiu,i da sam u potpunosti maloprije promijenila cijelo dešavanje u ovom dijelu. Sada je još zanimljivije.
🅄🅃🄾🄿🄸🄰

Utopia predstavlja državu sa idealnim uređenjem, ili u prenesenom značenju nekakve neostvarive misli,želje, sanjarije. Ovaj naziv se više odnosi na moje misli ,one su sada utopične hahah, ako ova riječ na ovakav način uopšta postoji.Nakon što je prošla sve one mračne dijelove, Aurora dolazi u Utopiu. Ovdje je sve građeno od zlata, ljudi drže do sebe i ne mare za druge. Prostor Utopie je podjeljen na više dijelova, o svakom brine određena skupina ljudi. Ovdje imamo Biose(koji brinu o prirodi),Demokrate(koji brinu o stanju u državi), Metafizičare(koji se zanimaju za duhovni svijet) i Ratnike. Aurora pri dolasku mora odlučiti u koji od ovih smjerova želi ići, iako se ni u jednom ne pronalazi odlazi u Ratnike.Tamo upoznaje Caleba koji treba da joj bude mentor. Caleb je po prirodni hladna i oštra osoba. S njim se teško iko može sporazumjeti,niti on želi da dolazi u bilo kakav bliži kontakt s drugim ljudima. Aurora ima težak zadatak,jer Caleb na pocetku ne pokazuje bilo kakvo interesovanje. Caleb vidi da Aurora i nije osoba za ovoga, da ne potječe iz ovog svijeta 'Utopie' i da će biti teško je naučiti kako da se ponaša ovdje. On je uči razne ratne taktike (i tu ima tih preslatkih scena...). Naravno,njih dvoje konstano dolaze u sukobe. U tom kampu ona upoznaje Geloofa koji je divan, brižan, dobar ratnik. On uživa u Aurorinom društvu i njenim besmislenim pričama. Aurora je nova atrakcija tu. Na početku ljudi nisu sigurni da li ona ima nekakvu bolest, ona je konstanto puna energije da priča i da se smije, a niko u potpunosti ne razumije njenu priču. Tu imaju stalno takmičenja, a rekli smo njen mentor jeste Caleb, on je prirpema za to. Pošto Caleb uočava bliskost Aurore sa Geloofom on počinje biti ljubomoran,i indirektno, praveći se i dalje hladan, pokušava spriječiti tu vezu. Naravno, Aurora nije pokupila sve simpatije, tu su i neki ljudi koji je pokušavaju sputavati na njenom putu ka postanku ratnice, ali ona ne mari baš za to, jer je ojačala kroz sve ove mračne prostore koje je prošla. Vrijeme prolazi, a ona sve više voli Caleba, ali Caleb nikada neće učiniti bilo šta da uradi korak naprijed. Zaboravila sam objasniti da u tom kampu Ratnika postoji još jedna podjela: Dervi-koji štite Biose, ponajviše njihova područja šuma i drveća, Grandi-štite građevine od zlata, Teksini- koji štite prodavnice, posebito moraju paziti na prodavnice koje prodaju skupe tkanine za balske haljine, Masini-koji štite mašine koje održavaju grad u funkciji, i Eleki- koji imaju obavezu da nadgledaju rad ostalih Ratnika,pomoću raznih programa, ali oni se mogu i umiješati u neki problem, ukoliko neki od ovih smjerova ne uspije riješiti sam problem. Aurora je u Elekima i ona tu u potpunosti ne pripada, ali se bori da opstane. Svo vrijeme će dešavanja biti ili oko Caleba i Aurore,Aurore i Geloofa ,iili će Utopia bivati napadnuta, te će se Aurora morati dokazati. Naraaavno, tu je i takmičenje u kojem Aurora mora isto dokazati da je sposobna da izdrži sav pritisak i sve teškoće koje ovo područje donosi.

Na samom kraju Aurora stoji na litici,i gleda u klanac gdje rijeka teče. Ne planira se ubiti, nego je svjesna, da se prije plašila visine, a sada ponosno gleda u klanac, i nema straha. Aurora je prošla dio gdje se trebala dokazati, prošla je sve najgore što se tiče Utopie. Sada joj je problem Caleb. Ali iz lekcije o Abadulu je naučila da ljude treba pustiti ukoliko loše utječu na nju. Caleb dolazi do nje i ona mu daje poruku u kojoj piše: Moj život je samo moj.
To bi bio kraj knjige. Znate,ostavljam knjigu završenu ovako iz jednog razloga. Možda je nekad nastavim. Niko od nas ne zna šta će se desiti s Aurorom na kraju. Ona je naučila mnogo lekcija, sada je mnogo jača osoba nego ikad što je bila. Caleb jeste nova ljubav, ali Aurora je baš svjesna svoje uloge u životu. Rijeka ovdje predstavlja život, on teče. Vidjet ćemo da li će Caleb da svoj ponos prekorači i ipak odluči da prizna Aurori svoje osjećaje. Ona jeste imala prelijepih događaja u ovom dijelu s njim, ali ona više ne čeka ljude. Ona ide kao ova rijeka, nastavlja svoj život. Nije joj potreban niti Caleb, niti Geloof da se ostvari kao osoba. Uglavnom, sami kraj priče je tako reći neispričan. Svako će donijeti svoj kraj, a možda nekada ja i napišem nastavak na ovaj neispričani kraj.Poenta knjige jeste putovanje ličnosti od nevinog djeteta do jake samostalne osobe. Ovdje Escuro, Frelse i Berharap gube značaj u ovom dijelu, i skoro da ih neće ni biti. Nadam se da će vam se svidjeti ovaj dio knjige, jer se meni posebno sviđa...

ℙℝ𝕍𝔸 𝔻𝔸𝕄𝔸 ℝ𝕌𝕊𝕀𝕁𝔼

Značenje imena ' Prva dama Rusije'. Ja Rusiju volim od svoje osnovne. Zanimljiva mi je snaga ove države. I oduvijek nekako je bilo ta borba između Amerike i Rusije. Znate Amerika je prikaz svega idealnog. Ona je moćna. Ali Amerika ima ogroman problem, Rusiju. Uglavnom, metaforički za mene je Rusija predstavljanje izuzetka. Ne odobravam ja svaku stvar u politici ove države, ali govorim okvirno. Ja sam jednom tako sjedila i razmišljala...imate Michelle Obamu, koja je Prva dama SAD-a, ili Melania Trump. Ali da li postoji Prva dama Rusije, ja sam se kao mlađa pitala. Zašto niko nikada nije u vijestima spominjao Prva dama Rusije, a svi spominju Prvu damu SAD-a. Ja sam odlučila to je jedinstveno ime i želim ga. Kada čujem to, nekako me podsjeća na neku snagu i odlučnost. Par ljudi me pitalo šta je značenje ovog mog imena, dok se par i podrugljivo smijalo. Ovo ime je umjetnost, ne očekujem da ga svako shvati. Neko hoće, nekom će biti smiješno šta ja radim, a neko će biti oduševljen. Takve stvari više ne dotiču, jednstavno bolje je da se bavim pisanjem ovdje i da radim nešto dobro, nego da sjedim i iščekujem kada će ko staviti kakvu šokantnu stvar da eto i ja iznesem svoje mišljenje. Prioritet mog bloga jeste da doprem do srca iskrenih ljudi, da prikazujem šta sam ja, neki me vole, neki ne. Želim nekada napisati svoje mišljenje, pozvati ka iskrenoj,čistoj misli. Pozvati ljude da se bore za mir i pravdu. Reći nekome da sam i ja prošla kroz sve što i on, i da mogu suosjećati s njim. Svako bi trebao pokušati koristiti ovom svijetu, to je moje mišljenje. Puno toga je pokvarenog i lažnog ovdje, ne trebamo i mi biti. Pojedinac čini zajednicu. Gledala sam neki dan djevojku koja treba sada osvojiti Nobelovu nagradu , jer je uzdigla svijest o zaštiti prirode. Sama je stajala ispred vlade s natpisom. Šta ona može postići sama ? Može dobiti Nobela, eto šta. Pa vi recite, da ste nevažni u ovom svijetu. Molim vas, da se pokrenete.Radite korisne stvari za sebe i druge. To znači Prva dama Rusije. Budite to nešto novo, ono što nije imalo pažnju, ono čega se svi plaše, pozitivna promjena.

Ljubav?

Heeej, još nemam internet u stanu,i hvatam od komšija (hvala puno,komšijama). Danas baš imam potrebu da pišem. Nisam znala kako nazvati ovaj post, pa sam ga ovako nazvala. Biće ovdje štošta, prvo želim reći nešto o ljubavi među ljudima, a onda i o stvarima koje ja volim, pa sam to sve svrstala u riječ 'ljubav'. Što se tiče pisanja knjige...dobila sam baš puno pohvala, što me činiii veeeeeoma sretnom i zahvalnom. Hvala ljudi, najbolji ste. Sljedeći post ću napisati ostatak radnje u dijelu 'Utopia'. Ukoliko niste pročitali post vezan za moju knjigu, samo malo dolje spustite i vidjet ćete taj post. Još nemam naziv,iako možda bude klasično "Aurora". Ja bih počela sa svojim filozofiranje, ako mi dozvolite.

Nisam sigurna da li sam ja zaostala, ili ne znam značenje prave ljubavi. No, nešto što se tiče današnjih veza meni nije uredu. Ne kažem za svaku vezu da je neispravna, ima baš predivnih priča koje sam čula i koje podržavam. Ali jedne prilike sam se našla u žiži dešavanja, djevojka i njen momak su hodali ulicom i svađali se. Tačnije momak je šizio na nju. Ja sam naravno puna kao brod, čekala da podignem sebi pare na bankomatu. Djevojka je objašnjavala šta se desilo i pokušavala uvjeriti ga da nije onako kako on misli. Lik se zaustavio i hladno,iako sam ja tu, proderao se : "Mogu te sad ovdje ubiti". Ona je samo još gore plakala i hodala za njim. Tako su oni nastavili svađu i put dalje,a ja ostala čekajući koju marku na bankomatu. Znate, nisam sigurna šta se dešava s našim mozgovima, i dramama koje danas postoje. Meni je ovo scena koju sebi nikad ne bih dozvolila. Uvijek kažem da ženska osoba mora da ima čuva svoje dostojanstvo i da traži momka koji se boji Boga. Uvijeek, ko god me upitao za savjet. Prvo, nikad nemojte dozvoliti da dođete u situaciju da vam osoba prijeti. Razumijem ja donekle i tu zaljubljenost i sljepoću, ali što je previše, previše je. Svako ko želi otići i treba otići. Svako ko vam čini zadovoljstvo u životu, ali kroz to zadovoljstvo vas više pati isto treba otići. Preživjet ćete. Vjerujte mi. Uvijek dolazi bolje vrijeme,iako se mi baš često plašimo promjena. Što se tiče momaka i njihovog faktora u vezi, imala sam isto priliku biti tu, gdje djevojka šizi na momka i baca stvari uokolo. Izvini, ali zašto će tebi to u životu, muška osobo? Nema potrebe za dramom. Razumijem,i ljubomoru,i svađe, sve je to normalno u našem svijetu. Ali mi smo razumni ljudi, valjda. Dan nam je razum da ga i koristimo. Naravno, mi se svi oko ovih stvari nećemo složiti, tipa doći će neki ateista i meni reći : Kakve veze ima to da se momak boji Boga? S moje strane ima, s njegove ne. Zbog toga je jako bitno da poštujemo tuđa mišljenja,i prihvatamo ono što nam odgovara.

 Uglavnom, baš sam razočarana stvarima koje nam se danas dešavaju. Nije poenta imati nekoga, ako taj neko tebi ne odgovara, jer nama uistinu niko i ne treba, ako nam stvara problem u životu. Ispričat ću još jednu priču, iako nadam se da ovaj momak ne čita moj blog, i da mi se neće javiti poslije ovoga i napasti me. Ukoliko pročita i ne bude mu odgovaralo,neka se javi i bit će izbrisano. Jedne prilike, reče on meni da želi djevojku kao Megan Fox. Ja se zezam i kažem ja njemu: "Ehh,gdje ti tražiš Megan Fox.U Bosni ćeš samo naći Muniru". I stvarno on ne odustaje od te ideje. Malo mi je šakljivo ovo pisati, jer neću da ga uvrijedim. To je smiješno, pomalo. Smiješno mi je i kada mi neko kaže: " Ja volim plavuše" ili "Ja volim momke sa tamnijom kosom, još i brada takvaa". 90% da na kraju ćete se zaljubiti u suprotnu osobu. Znam po sebi. Pričam ja neki dan sa svojom prijateljicom, i tako mi smo imale sličnu scenu. Ona je izigrana, a i ja. Kaže ona meni:" Ja znam da on nije najljepši momak kojeg sam upoznala. Sad ni ne znam šta sam u njemu vidjela, ali on je imao to nešto.Ima toliko ljepših momaka od njega, ali džaba ja..." Ovo je prava priča. Ljudi ako nisu zaljubljeni samo u izgled, padaju na taj neki tako zvani "X faktor".Jednom sam pročitala da u životu imamo 3 ljubavi : PRVA(ozbiljnija,ne simpatije) LJUBAV, ona u kojoj sve vidimo u pinkie svijetu. Okolo nas je sve obojeno bojama ljubavi, i to je osoba za koju mislimo da će ostati tu do kraja života. Nakon toga dolazi prekid i sve je tamno. Tada dolazi 'SKEPTIČNA LJUBAV', nakon što prođete taj raj i pakao u prvom slučaju, dolazimo do ovog drugog slučaja. Oni koji prođu ova tri slučaja , nastradaju, jer u ovom drugom slučaju u sve sumnjaju (ja sam u ovom stadiju ahhahah). Da li je osoba stvarno voli, da li se poigrava, da li on ipak želi drugu osobu i takooo...zbog toga to i ne uspjeva, jer ne možemo opet naivno vjerovati kao što smo radili u prvom slučaju. Treća ljubav jeste 'PRAVA LJUBAV' , to je ona kada sazrijemo ,prevaziđemo Kupidove strijele i paranoičnost. Imamo tačno određene stvari koje želimo kod partnera i koje ne želimo, i pronicljivo ih biramo. Opet, ovo ne vrijedi za svakog,ali ja se slažem s ovim što sam pročitala, jer evo moj slučaj je takav. Neko iz prve klikne sa osobom. Završit ću ovdje što se tiče prvog dijela posta, baš je opširan i na kraju sve ovo što sam napisala nekako i mogu negirati, i opravdati u isto vrijeme, jer ljubav nema preciznu definiciju.

Drugi diioo posta jeste posvećen mojim ogromnim ljubavima.Ja uživam u mačkama,i imala sam ih mali milion prije. Dobro, nekih 10tak. Najveće od njih jesu: Belka,Crnušan i jedna narandžasta mačka koja nema ime.Belka je umrla.Ona i Crnušan su sestre (objasnit ću vam kasnije da je Crnušan žensko). Belka i Crnušan su totalno različite. Belka je uvijek bila gospođa. Kada je zovem, ona nigdje ne žuri. Voljela se maziti i uvijek je nekako politički sve dobijala. Pravo jedna mala damica.

Crnušan jeste žensko, ali ja u to vrijeme nisam znala prepoznati šta je muško, a šta žensko (sad znam). I tako je ostala mačka Crnušan. Crnušana je udarilo auto i ona sada hoda nakrivo. Ona je kao neki klošar u mom pogledu. Ona kao da je napušena. Ali definitivno sva ljubav svijeta za ovu mačku. Ona je još živa, iako je jednom imala ozbiljnu tuču i sada ima problem sa okom, ali ona je dosta starija mačka,sada.

Treća mačka...nju sam do neki mjesec imala. Iako sam prije mislila da najviše volim Belku i Crnušana, sad tek vidim da sam nju najviše voljela. Ova mačka je baš osjećajna bila. Primjerice, jedna mačka je ostavila svoje mačiće i ova narandžasta mačka je pored svoje djece uzela da hrani i tuđu. To ju je izmorilo i dobila je neku vrstu stalne gripe, nemam pojma. Uglavnom poslije toga, ona je konstano bila bolesna, do svoje smrti. Moji su naravno se plašili da ne bi prenijela kakvu bolest na nas pa su je izbjegavali, ali ja nisam mogla. Kao da se vidjelo da joj nedostaje ljubavi. Svi su voljeli ostale mačke, samo kada ona dođe odmah bi odustali od diranja mački. I ja nisam nikako mogla je izdvajati, iako sam stalno dobijala lekcije o tome kako mogu i ja oboliti, jer Bog zna kakva je to bolest. Džaba, duša me boljela kada je gledam. Iako, iskreno bilo me strah,ali hajde reko ako umirem, neka umirem. Malo se oporavila, i tad sam ja krenula na fakultet. Iskreno, prvi semestar baš nisam dolazila kući, ili kada dođem nikako ne opkolim svoje dvorište. Tako sam ja jednom izišla da vidim svoje mačke. Prva je doletjela ona, ako ćete mi vjerovati mačka je plakala. A onda sam i ja zaplakala. Nisam mogla. Mačka je svo vrijeme mjaukala i hodala oko mene. Kada je uzmem ona šuti, čim je spustim, počne opet mjaukati. Tad sam shvatila da ja njoj najviše značim, jer niko nikad o njoj nije brinuo kao ja. Nakon toga ja mjesec dana nisam došla kući i kada sam se vratila nje nije bilo, sve sam pretražila, ali nje nema. Izgleda da je umrla. I ako ćemo iskreno, tek sad vidim da mi ona najviše nedostaje,od svih mačaka za koje sam baš bila vezana, zbog nje najviše patim, jer sam vidjela koliko joj značim i bukvalno mačka je plakala zbog mene.

Ondaaa,priča o mome Žući. To je auto, ne neki pas. To je moje prvo auto. VW Fox. Presladak. Postavit ću sliku.Iiiii ja sam bila baš poznata po njemu.Svi su voljeli mog Žuću, a ja najviše. Duša me zaboljela kada sam morala prihvatiti činjenicu da ćemo ga prodati. Tako da, sam ipak odlučila, morate znati za mog Žuću. On ima posebno mjesto u mome srcu. Iako sam ljubitelj Audija, kada bih birala vjerujte da bih odabrala svoga Žuću,umjesto Audija.

Nadam se da vam se post svidio, podugačak je, ali kažem, imala sam potrebu da vam pišem. I znala sam unaprijed o čemu želim da pišem....pišite mi svoje komentare, slobodno predložite, negirajte, složite se. U životu treba biti sve samo ne pasivna osoba. Moramo koristiti ovome svijetu. Možda vi znate nešto što bi meni olakšalo život, a možda ja svojom pričom vama olakšam život. Voli vas Elma i do sljedećeeeeg puta <3

Trebam naziv knjige??

Hej. Napokon pišem. Nemam prevelik razlog za to, jer se može naći način da se napiše post, ali ja cijelu sedmicu nisam imala internet u stanu. Morala sam sebi uvijek uplaćivati, poprilično sam šizila, ali Bože moj. Prvo sam planirala napisati post 'Da li se Emina i ja drogiramo?' , koji je trebao biti zapravo šala, i baš mi je presmiješna ta tema, ali na kraju neću. Onda sam planirala pisati o svojoj novoj frizuri,i dešavanjima, ali sam odustala takođe. I forsirala sam se ove sedmice, pošto nisam imala interneta daaaaa... razmišljam o svojoj knjizi. Šta pisati? Inspiracija? I na Instagramu ako ćete vjerovati,pojavi se meni stori jedne djevojke, i ona je postavila slike ovih boca (dolje). Meni se to toliko dopalo, ja sam sebi to lijepo sačuvala i rekla ovo mora biti jedan dio inspiracije za moju knjigu. Tako sam ja odlučila da slušam muziku i razmišljam o svojoj knjizi. I shvatila sam da želim da pišem sajens fikš, što bi se reklo, ali cijela knjiga metaforički predstavlja moj dosadašnji život. Ljudi koji me baš poznaju moći će pratiti u potpunosti paralelno moj život sa knjigom, a ostalima će biti još zanimljivije, jer će knjiga biti baš za razmišljanje. Mislim, sva knjiga je čista akcija, kretanje glavne junakinje, ali... imena likova, određena mjesta, određene scene, baš morate da se zadubite. Potrudila sam se čak i da imena likova budu jedinstvena.

Knjiiiga još nema naziiiv. Imate kakvu ideju? Znači ja sam skoro sve isplanirala, samo još ime knjige nemam. Super.

Prvi dio jeste rođenje glavne junakinje Aurore(značenje imena 'zora'). Svaki dio će biti posvećen i na osnovu toga se malo može shvatiti šta je zapravo skivena poruka ove knjige. Posveta 1.dijela: Bogu. Bog će zapravo biti jedan čarobnjak u ovoj priči koji se neće pojavljivati iz određenih razloga, već će stalno pomagati Aurori u poteškoćama. Porijeklo ove djevojke jeste Zemlja Sunca. To je jedna kontradiktornost. Zemlja ? Sunca? Upravo to. Zemlja Sunca predstavlja tu djevojku, ona je čista kontradiktornost. Misli jedno, uradi drugo. Voli sebe i mrzi sebe. Živi i umire. Uopšta nije jednostavno pročitati šta ona želi od života, jer ni ona sama nije sigurna u sebe. Sunce za mene predstavlja svjetlost, a svjetlost predstavlja nadu. Na ovom početnom dijelu radi se o rođenju te djevojke i novoj nadi. Baš svako od nas je nova nada za ovaj svijet. Aurora treba naslijediti krunu. Svako od nas ima svoj mali svijet u kojem vlada,i takav  ima i naša glavna junakinja. Ona je na početku nestašna i radi baš ogromne probleme svojim roditeljima, te se oni brinu kako će ona uopšta jednoga dana moći prihvatiti tu krunu.

Drugi dio jeste Zemlja mračnjaštva. Ova zemlja predstavlja magiju. Znate magija može biti pozitivna, kao kada se kaže :" Među njima ima nekakva magija...", opet i negativna. Ovdje se radi o negativnoj. Pojavljuje se lik Escuro (prijevod sa galskog: mrak). On je zapravo đavo. On će ubiti Aurorinu majku Asyu. Escuro će biti svo vrijeme kroz ovo djelo. Konstantno će stvarati probleme i otežavati radnju. Pošto glavna junakinja zna da je neko ubio njenu majku, ali ne zna ko, ona se zapućuje u Zemlju mračnjaštva da pronađe ubicu. Escuro joj je naravno taj savjet dao, a ona ga sluša. Zemlja mračnjaštva je mračno mjesto, puno zvjeri i pakosnih ubica. Legenda kaže da ko je otišao tamo, da se nije vratio. Aurora je svjesna toga, ali ipak odlazi.Ovaj dio je posvećen:majci.

U Zemlji mračnjaštva, Escuro stvara životinju koju tjera da ubije Auroru. Ta životinja ubija na način da žrtvu spusti na pod i isisa sav život iz osobe. Ova životinja predstavlja depresiju. Iskreno, jednom prilikom... moja prijateljica mi je prepričala knjige Harry Pottera, nisam čitala, donekle sam upućena u priču o njemu. Nemam vremena da kažem zašto i kako, ugl. J.K. Rowling kada je pisala knjigu,njena majka je umrla, i tad je zapala u depresiju, i u njenoj priči postoji valjda neko stvorenje slično mojoj životinji. I kroz tu depresiju njoj je pomogla čokolada. Ja stvarno nisam gledala niti čitala,pa nmg tačno objasniti to. Inače J.K.Rowling je bila inspiracija za ovaj dio.

U ovoj priči imaju dvije životinje koje predstavljaju uputu i pomoć od čarobnjaka. Jedna je leptir Berharap( malezijski jezik:nada) i mačka Frelse (danski:spas).

Frelse se pojavljuje i krikom uspjeva obmanuti životinju,koja je baš puno energije(snage) oduzela našoj junakinji,a Aurora se upućuje  prema izlazu iz Zemlje mračnjaštva. Tu se opet umješa Escuro i navodi junakinju u Pijesak smrti. Šta je to Pijesak smrti? Znate kada počinjete imati loše misli u životu,i možete ih donekle smiriti, ali Zemlja mračnjaštva i Pijesak smrti pokazuju kako osoba sve dublje i dublje upada u depresiju. Pijesak smrti izaziva teške halucinacije,i djevojka počinje gubiti svijest. Pojavljuje se leptir Berharap (rekli smo da je značenje riječi nada) i konstantno oblijeće oko djevojke. Ona to shvata kao znak da mora da krene za njim. On je izvodi u potpunosti iz Zemlje mračnjaštva i Pijeska smrti.

Onda....treći dio.. Djevojka je na prijelazu između Zemlje mračnjaštva i Zemlje ljubavnog opijuma. Pronalazi je mladi vladar Abadul (amm neću davati značenje) i spašava je. Djevojka se zaljubljuje u njega, a on nakon što shvati ko je ona, tj. njeno porijeklo, vidi šansu da to i iskoristi. Sve je tu bajno, zabavljaju se i ona je zadivljena njime. On joj poklanja bijelog konja Viattomuusa(finski:nevinost,čistoća). Njen svijet se ruši jednom prilikom kada ona čuje razgovor između Abadula i Lune (mjesec). Ona shvata da on nju koristi i odlazi. Vodi sa sobom Viattomuusa. Na svom putu dolazi do područja koje se naziva Duša pustinje. Metaforički predstavlja razočarenje.Ona vodi sa sobom, kao što sam rekla Viattomuusa,koji predstavlja nevinost ,čistoću, kroz to razočarenje koračajući. Ni traga nema vodi ni hrani, a oni danima putuju. Snage joj ponestaje, a isto tako i njenom konju. Pred sam izlazak iz pustinje konj umire. Treći dio je posvećen svim osobama koje iskreno zavole.

I ima još jedan dio... neću vam sada ispričati njega taj dio knjige naziva se 'Utopia'.

Za sada to je sve što vam nudim..nisam sigurna koliko je ovo sve jasno. Biće mi drago ako vam se svidi, onda ću da napišem i ostatak knjige 'Utopia', ako vidim da ste ovo razumjeli. Ima tu još detalja,ali ne otkrivam sve, i znam da za ovo će trebati puno vremena, ali rekla sam vam prije par postova, da želim da pišem, nevažno da li će to jednog dana biti objavljeno ili ne.Ovdje će takođe biti izmjena, aliiii...glavno pitanje jeste : IME KNJIGE? 

Čuvajte mi se <3
-elma

NOVA IDEJA ZA -Uradi sam/a- PROJEKAT I NAJAVA GIVEAWAYA

Haaai ljudi...baš se forsiram sa blogom. Konstantno razmišljam kako da ga unaprijedim, kako da ga učinim zanimljivijim. Ne mogu više pisati samo o svome životu, iako puno vas je reklo da najviše to voli da čita... Uglaaavnom, slušam ja danas muziku i tako razmišljam o šminkanju,i dobijem jednu ideju da pravim tanananan... svoj prostor gdje će stojati šminka ,da li se to zove šminkeraj? Mislim imala sam tačan naziv toga, ali sada se nikako nmg sjetiti. Stalaža za šminku? Oke, pomozite, u komentar mi napišite kako se ovo tačno zove. Prošli post sam obrisala. Ko je pročitao, pročitao je...bila sam ubjeđena da je skroz nerazumljiv. I tako se na kraju ispostavilo. Iako je imao finu poentu, ali je zamršten. I u prošlom postu sam iskoristila najmanje 20 puta riječ baš. Evo u ovom ću se truditi da je nikako ne koristim. Neeeego, da se ja vratim na svoju ideju. Ovdje ćete vidjeti skicu tog 'čuda' (ali jaaa stvarno ne znam kako se ovo tačno zove...). Kod mene je specifično ja kad dobijem neku ideju,ja nju sastavim za 10 minuta ,i kako će izgledati i od čega će biti, samo rijetko mi dolaze ti nadahnjujući trenuci.Moje 'čudo' izgleda upravo ovako, mislim skica njega.

Uglavnom,po ovoj se slici vidi da sam ja jedan u dubini duše mašinac. Imala sam jedan predmet koji se baš bavio ovako ovim stvarima,kotiranjem, i crtanjem predmeta u različitim izgledima.Zanimljiv bio predmet. Možda nepotreban,koliko su nas mučili s grafičkim, dušu su mi uzeli. A vidite po ovim crtama,kako ja to znam 'crtat' ravno, i tehničko pismo... sve se to primjeti, sve to znanje na ovom crtežu. Inace ovdje otrpilike stoje mjere. Uvijek postoje odstupanja od tih mjera (da vas naučim nešto novo, nekome će koristiti, možda mojoj prijateljici Lejli koja studira građevinu....ja njoj olakšavam školovanje,ona sad može mirom spavati). Prestat ću sa glupostima i objasniti malo ovaj crtež. Alii...moram još nešto kazati što se tiče ovog kotiranja. Kad imate npr ovdje 1m i iznad njega crtu to znači da to nije stvarna dužina. Sad da mene čuje neko ko ide mašinski (nadam se da nema takvih...) prvo bi rekao-la : Šta ti dođavola pričaš? Kada budem pravila ovo .. mislim da neću do maja završiti, jer je mnogo komplikovanije nego što na slici liči. Morat ću podijeliti sebi svaki dio kako praviti. Npr. planiram krenuti od ladica. i nastaviti s špiglama koje se mogu pomjerati, kao sveska otvarati (to vam je ovo gore). Razmišljala sam da li da pravim od drveta ili papira. Iiii ne mogu ja naći toliko šperploče za ovo... odlučila sam raditi kartonom.Da ,dobro ste čuli. Može to vama izgledati, jel se ova zafrkava, ali moguće je karton učiniti tvrdim ko zemlja sa drvofixom....iako baš puno drvofixa treba ,ali lakše je njega pronaći nego šperploče. Pošto će mi za ovaj projekat trebati punoo para... a ja sam student (vječita sirotinja), ja ću da to polagano radim... Pa kada završim, čut će se...Razmišljala sam negdje kad bi se mogle nekakve led sijalice ugraditi, ali to bi mi baš neko trebao ko zna kako provesti ovdje struju, te sam odustala od te ideje.... Ima dio pravo za četkice to je ovaj lijevo, gdje imate kao čaše nekakve prikačene. Ovo što piše nešto to su finese, što bi jedna moja kolegica rekla... To su ono kao dekorativni dijelovi. Željela bih stvarno čuti šta mislite o mojoj ideji. Da li mislite da ću uspjeti napraviti ovo, pored svog fakulteta?  Ne planiram se baš forsirati da to uradim npr za mjesec dana ,već ću raditi kada budem mogla, jer ću morati negdje popustiti , a ne želim da mi fakultet trpi. FAKULTET, PA SVE OSTALO. Meni je takooo drago što sam dobila ovu ideju. Ovih dana moram nabaviti sebi stvari potrebnih za ovaj projekat,pa lagano startam. Još nešto ukoliko želite, zapratite moj blog u gornjem desnom ćosku ima naziv "SLJEDBENICI", značilo bi mi. Hvala puno što čitate (nee ovo nije kraj posta), zaista mi znači, baš super ide i drago mi je . U znak zahvalnosti uskoro ću napraviti darivanje. Mislila sam da i to bude nešto baš ogromno. Neću otkriti šta tačno imam u planu, ali imam u planu 3 poklona (ne, ja nemam pare na bacanje, nego ja ...jadnica skupljam  ha ha ha). Bila sam malo uznemirena što se tiče dizajna bloga...iako je meni prelijep i ja sam prezadovoljna njime, ali kada gledam tuđe dizajnove, oni su tako obični a fantastični, i bojim se da ne idem previše nekako na dječije. Šta vi mislite?I što se tiče darivanja... mislila sam ga malo drugačije napraviti, kao da možete birati između dva poklona ukoliko vas izaberem, ali malo je škakljvo o tome pričati još... nisam sigurna kako će to sve ispasti. Ja samo dajem svoje ideje, a koliko ću njih uspjeti realizovati, ali sve sam svjesnija da ukoliko ja ne ustanem da ih ostvarim, niko mi neće doći i sve odraditi.
Ovo je kraći post, ali je vrijedan...morala sam, prije pola sata sam dobila ideju i sad nacrtala. Rekoh sebi: Moram objaviti posttt!!! Iako sada se moram pakirati, i veoma sam tužna što idem od kuće i što fakultet počinje....žeeeeeeelim biti sa svojim mačkama i sa svojom sobom i sa svojom porodicom.
Vjerujte, ako ste srednja škola još. Iskoristite to vrijeme,idite na razne aktivnosti, radite nešto, bilo šta. Ja u srednjoj nikad nisam kako treba učila,iako jesam imala odlične ocjene. Ja sam bila budala. Ali LIJENA BUDALA. Mislim bavila sam se crossfitom, ali koliko sam slobodnog vremena imala, ništa nisam postigla. Neemojte traćiti vrijeme, ono je najdragocjeniji dar.

Čuvajte see, voli vas Elma i ostanite mi nasmijani <3