Ljubav?

Heeej, još nemam internet u stanu,i hvatam od komšija (hvala puno,komšijama). Danas baš imam potrebu da pišem. Nisam znala kako nazvati ovaj post, pa sam ga ovako nazvala. Biće ovdje štošta, prvo želim reći nešto o ljubavi među ljudima, a onda i o stvarima koje ja volim, pa sam to sve svrstala u riječ 'ljubav'. Što se tiče pisanja knjige...dobila sam baš puno pohvala, što me činiii veeeeeoma sretnom i zahvalnom. Hvala ljudi, najbolji ste. Sljedeći post ću napisati ostatak radnje u dijelu 'Utopia'. Ukoliko niste pročitali post vezan za moju knjigu, samo malo dolje spustite i vidjet ćete taj post. Još nemam naziv,iako možda bude klasično "Aurora". Ja bih počela sa svojim filozofiranje, ako mi dozvolite.

Nisam sigurna da li sam ja zaostala, ili ne znam značenje prave ljubavi. No, nešto što se tiče današnjih veza meni nije uredu. Ne kažem za svaku vezu da je neispravna, ima baš predivnih priča koje sam čula i koje podržavam. Ali jedne prilike sam se našla u žiži dešavanja, djevojka i njen momak su hodali ulicom i svađali se. Tačnije momak je šizio na nju. Ja sam naravno puna kao brod, čekala da podignem sebi pare na bankomatu. Djevojka je objašnjavala šta se desilo i pokušavala uvjeriti ga da nije onako kako on misli. Lik se zaustavio i hladno,iako sam ja tu, proderao se : "Mogu te sad ovdje ubiti". Ona je samo još gore plakala i hodala za njim. Tako su oni nastavili svađu i put dalje,a ja ostala čekajući koju marku na bankomatu. Znate, nisam sigurna šta se dešava s našim mozgovima, i dramama koje danas postoje. Meni je ovo scena koju sebi nikad ne bih dozvolila. Uvijek kažem da ženska osoba mora da ima čuva svoje dostojanstvo i da traži momka koji se boji Boga. Uvijeek, ko god me upitao za savjet. Prvo, nikad nemojte dozvoliti da dođete u situaciju da vam osoba prijeti. Razumijem ja donekle i tu zaljubljenost i sljepoću, ali što je previše, previše je. Svako ko želi otići i treba otići. Svako ko vam čini zadovoljstvo u životu, ali kroz to zadovoljstvo vas više pati isto treba otići. Preživjet ćete. Vjerujte mi. Uvijek dolazi bolje vrijeme,iako se mi baš često plašimo promjena. Što se tiče momaka i njihovog faktora u vezi, imala sam isto priliku biti tu, gdje djevojka šizi na momka i baca stvari uokolo. Izvini, ali zašto će tebi to u životu, muška osobo? Nema potrebe za dramom. Razumijem,i ljubomoru,i svađe, sve je to normalno u našem svijetu. Ali mi smo razumni ljudi, valjda. Dan nam je razum da ga i koristimo. Naravno, mi se svi oko ovih stvari nećemo složiti, tipa doći će neki ateista i meni reći : Kakve veze ima to da se momak boji Boga? S moje strane ima, s njegove ne. Zbog toga je jako bitno da poštujemo tuđa mišljenja,i prihvatamo ono što nam odgovara.

 Uglavnom, baš sam razočarana stvarima koje nam se danas dešavaju. Nije poenta imati nekoga, ako taj neko tebi ne odgovara, jer nama uistinu niko i ne treba, ako nam stvara problem u životu. Ispričat ću još jednu priču, iako nadam se da ovaj momak ne čita moj blog, i da mi se neće javiti poslije ovoga i napasti me. Ukoliko pročita i ne bude mu odgovaralo,neka se javi i bit će izbrisano. Jedne prilike, reče on meni da želi djevojku kao Megan Fox. Ja se zezam i kažem ja njemu: "Ehh,gdje ti tražiš Megan Fox.U Bosni ćeš samo naći Muniru". I stvarno on ne odustaje od te ideje. Malo mi je šakljivo ovo pisati, jer neću da ga uvrijedim. To je smiješno, pomalo. Smiješno mi je i kada mi neko kaže: " Ja volim plavuše" ili "Ja volim momke sa tamnijom kosom, još i brada takvaa". 90% da na kraju ćete se zaljubiti u suprotnu osobu. Znam po sebi. Pričam ja neki dan sa svojom prijateljicom, i tako mi smo imale sličnu scenu. Ona je izigrana, a i ja. Kaže ona meni:" Ja znam da on nije najljepši momak kojeg sam upoznala. Sad ni ne znam šta sam u njemu vidjela, ali on je imao to nešto.Ima toliko ljepših momaka od njega, ali džaba ja..." Ovo je prava priča. Ljudi ako nisu zaljubljeni samo u izgled, padaju na taj neki tako zvani "X faktor".Jednom sam pročitala da u životu imamo 3 ljubavi : PRVA(ozbiljnija,ne simpatije) LJUBAV, ona u kojoj sve vidimo u pinkie svijetu. Okolo nas je sve obojeno bojama ljubavi, i to je osoba za koju mislimo da će ostati tu do kraja života. Nakon toga dolazi prekid i sve je tamno. Tada dolazi 'SKEPTIČNA LJUBAV', nakon što prođete taj raj i pakao u prvom slučaju, dolazimo do ovog drugog slučaja. Oni koji prođu ova tri slučaja , nastradaju, jer u ovom drugom slučaju u sve sumnjaju (ja sam u ovom stadiju ahhahah). Da li je osoba stvarno voli, da li se poigrava, da li on ipak želi drugu osobu i takooo...zbog toga to i ne uspjeva, jer ne možemo opet naivno vjerovati kao što smo radili u prvom slučaju. Treća ljubav jeste 'PRAVA LJUBAV' , to je ona kada sazrijemo ,prevaziđemo Kupidove strijele i paranoičnost. Imamo tačno određene stvari koje želimo kod partnera i koje ne želimo, i pronicljivo ih biramo. Opet, ovo ne vrijedi za svakog,ali ja se slažem s ovim što sam pročitala, jer evo moj slučaj je takav. Neko iz prve klikne sa osobom. Završit ću ovdje što se tiče prvog dijela posta, baš je opširan i na kraju sve ovo što sam napisala nekako i mogu negirati, i opravdati u isto vrijeme, jer ljubav nema preciznu definiciju.

Drugi diioo posta jeste posvećen mojim ogromnim ljubavima.Ja uživam u mačkama,i imala sam ih mali milion prije. Dobro, nekih 10tak. Najveće od njih jesu: Belka,Crnušan i jedna narandžasta mačka koja nema ime.Belka je umrla.Ona i Crnušan su sestre (objasnit ću vam kasnije da je Crnušan žensko). Belka i Crnušan su totalno različite. Belka je uvijek bila gospođa. Kada je zovem, ona nigdje ne žuri. Voljela se maziti i uvijek je nekako politički sve dobijala. Pravo jedna mala damica.

Crnušan jeste žensko, ali ja u to vrijeme nisam znala prepoznati šta je muško, a šta žensko (sad znam). I tako je ostala mačka Crnušan. Crnušana je udarilo auto i ona sada hoda nakrivo. Ona je kao neki klošar u mom pogledu. Ona kao da je napušena. Ali definitivno sva ljubav svijeta za ovu mačku. Ona je još živa, iako je jednom imala ozbiljnu tuču i sada ima problem sa okom, ali ona je dosta starija mačka,sada.

Treća mačka...nju sam do neki mjesec imala. Iako sam prije mislila da najviše volim Belku i Crnušana, sad tek vidim da sam nju najviše voljela. Ova mačka je baš osjećajna bila. Primjerice, jedna mačka je ostavila svoje mačiće i ova narandžasta mačka je pored svoje djece uzela da hrani i tuđu. To ju je izmorilo i dobila je neku vrstu stalne gripe, nemam pojma. Uglavnom poslije toga, ona je konstano bila bolesna, do svoje smrti. Moji su naravno se plašili da ne bi prenijela kakvu bolest na nas pa su je izbjegavali, ali ja nisam mogla. Kao da se vidjelo da joj nedostaje ljubavi. Svi su voljeli ostale mačke, samo kada ona dođe odmah bi odustali od diranja mački. I ja nisam nikako mogla je izdvajati, iako sam stalno dobijala lekcije o tome kako mogu i ja oboliti, jer Bog zna kakva je to bolest. Džaba, duša me boljela kada je gledam. Iako, iskreno bilo me strah,ali hajde reko ako umirem, neka umirem. Malo se oporavila, i tad sam ja krenula na fakultet. Iskreno, prvi semestar baš nisam dolazila kući, ili kada dođem nikako ne opkolim svoje dvorište. Tako sam ja jednom izišla da vidim svoje mačke. Prva je doletjela ona, ako ćete mi vjerovati mačka je plakala. A onda sam i ja zaplakala. Nisam mogla. Mačka je svo vrijeme mjaukala i hodala oko mene. Kada je uzmem ona šuti, čim je spustim, počne opet mjaukati. Tad sam shvatila da ja njoj najviše značim, jer niko nikad o njoj nije brinuo kao ja. Nakon toga ja mjesec dana nisam došla kući i kada sam se vratila nje nije bilo, sve sam pretražila, ali nje nema. Izgleda da je umrla. I ako ćemo iskreno, tek sad vidim da mi ona najviše nedostaje,od svih mačaka za koje sam baš bila vezana, zbog nje najviše patim, jer sam vidjela koliko joj značim i bukvalno mačka je plakala zbog mene.

Ondaaa,priča o mome Žući. To je auto, ne neki pas. To je moje prvo auto. VW Fox. Presladak. Postavit ću sliku.Iiiii ja sam bila baš poznata po njemu.Svi su voljeli mog Žuću, a ja najviše. Duša me zaboljela kada sam morala prihvatiti činjenicu da ćemo ga prodati. Tako da, sam ipak odlučila, morate znati za mog Žuću. On ima posebno mjesto u mome srcu. Iako sam ljubitelj Audija, kada bih birala vjerujte da bih odabrala svoga Žuću,umjesto Audija.

Nadam se da vam se post svidio, podugačak je, ali kažem, imala sam potrebu da vam pišem. I znala sam unaprijed o čemu želim da pišem....pišite mi svoje komentare, slobodno predložite, negirajte, složite se. U životu treba biti sve samo ne pasivna osoba. Moramo koristiti ovome svijetu. Možda vi znate nešto što bi meni olakšalo život, a možda ja svojom pričom vama olakšam život. Voli vas Elma i do sljedećeeeeg puta <3